|
Danas ću opet biti malo grub
Stat ću s tobom na splitski rub Igrat ćemo zig,zag,zug Prolit ćemo zadnji cug Tko je mlađi,taj plaća dug Zašto si mi rekla da sam lud Nešto je u meni smaknulo trud Kupit ću ti jedan cvijet Pa ću njime spasit svijet Nedužan sam , a valja mi mrijet Unutra van,unutra van,unutra van. unutra van,unutra van,unutra van... Dan je crn kada stane na trn Pomozi mi da nađem trag da ti opet budem malo drag Kažeš da si shvatila kako bi mi vratila crni dan i da budem dugo sam Tvoja mama mi je gatala Kaže: " Ti ćeš biti vječno mlad " Ona mi je dala znak U koji trebam ući vlak Da se izgubim u prvi mrak Unutra van,unutra van,unutra van, unutra van ,unutra van,unutra van... Dan je crn kada stane na trn |
|
Odvedi me odavde nevrijednice
u ljetnikovac utopljene obale Nastanjen je groznicom i protuhama Pročelje je slano,toplina sluzava Kažeš da sam drukčiji Zovi društvo pa to proslavi Ova mi je kiša dosad najdraža Dosegni njenu vlažnost i budi obična kraljica Zaljubljena u mladog slugana S ulice me motri sijedi strah Zatvori prozor,doba su bornirana Jadnike tješi što su drugi bjedniji U moje dodire noćas ljepotu utisni I probudi me kad ostarim |
|
-A ti malo ličiš na jednu od njih-
Srce kuca tika,taka,tak Moje mulja sprema se na smak Kiši stavljam kap u njedra , Tresem se Sebičnost sam podjelio sa zlom Ispalo je da se snalazim u tom Taknut sam u crnu ranu Proturječan sam ovom danu Saginjem se k otom-potom I uzmem ovo drugo sa sobom Dišem falši zrak u bojama Na usluzi sam taman stao Opet sam zbog tebe pao Zašto nećeš da me čuješ Ljepotom svojom ti me truješ Zasmetao sam tvome egu Isti zaplet kao «Vlak u snijegu» Još par minuta pa će pravo vrijeme Ostavile su me sve te žene A ti malo ličiš na jednu od njih Ja sam ti suvenir s obala Nenačetog si me probala Gurni me u red sa leđa Razumjet ću Ja sam reklama sa mjesta zločina Nikad nisam bio bilo šta Crninu navlačim na dane Odmah se dižem kada padnem Priznajem sa dozom sumnje Naučio sam da te umijem A ti malo ličiš na jednu od njih Još čekam naše drugo poluvrijeme Semafor će pokazivat vrijeme Zadat ću ti teški korak Ispod sunca stoji oblak Otpuhnut ću ga kkkkk S dva promila U kose nekih dobrih vila Koje me čuvaju od zala Tvoj korak sada zvuči « pala « Kao i sve na koje si ličila malo ovo je za sve žene u kojima sam tražio moju ivu |
|
Aut liniju sam povukao, hladno,rubom pamćenja
Simbol ljepote u tvom hodu krije mnogo snažna značenja Predviđam potrebu da budem, prolom oblaka, i lanjski grijeh Natrackane žene šire bedra Usne razvlače u smijeh Reda radi čovjek gradi odnose iz prošlosti Djeca uče muku muče sa svakodnevnom zavisti Predviđam smak svijeta, jednog lijepog dana , kad se nitko ne nada Predviđam gore dođite na more Nas za vladu ne briga Svi bi htjeli svoju sliku nositi na majici Ina požuri, uzmi knjige, autobus je na stanici Predviđam mini-golf terene u prvom kadru dnevnika Izmislit će semafor u prahu Rekla mi je susjeda kraj evo pa pratite uz snimku klošari |
|
Ako si sama nemoj zvati nikoga
Izdrži u svom društvu ovaj dan Za tebe uvijek kažu da si sramežljiva Tko će da te sluša dok ogovaraš? A nebo kiši daje za pravo da ne pada Na zastavi su zvijezde Čeka nas amerika Ne izlazi do kasno Čuvaj se Moraš osjetit trenutak kada ne ide Ne gledaj svijet svisoka Traži prilike Ne gradi karijeru blizu obale Na pomolu je bolje sutra, bolji svijet Tvoj matični broj znam oduvijek napamet Ponekad se sjetim da me ne voliš To dolazi odozdo, onda povratim Novac se nabavlja teško Al ga nabavim Sve sjeda na svoje mjesto kad ga potrošim A vjetar miče male ljude Sve se pomiče Sutra postajemo mlađi Vrijeme otiče ciao inice čekamo te.cili split 3 je na nogama |
|
Na stolu kavane "Puls" stoji bokal njene krvi
Nitko ne zna da je to krv iz moje loze Glazba tiho svira Pjesma govori o ženi koja više nije nizašto Pavle u uglu neprestano ponavlja "Jedva je znam ,al je osjećam" Ljudi ulaze i izlaze Nitko više ne obrća pažnju na gravitaciju Na malog medvjeda koji je zapeo o jednu zvijezdu na nebu Nitko ne zna da sam nesretan na sve strane Dvije gospođe su konopima podigle svoje dojke Sjedile su stol do moga Načuo sam priču o studentima koji ih posjećuju Nakon nekog vremena jedna od njih je otišla u toalet prdnuti |
|
Nedjeljom šutiš
Ja se budim , drhtim , padam pod stol Malo me ljutiš Oblačiš se u neprepoznatljivo Ti si moj karik u akuži Netko nam kuca nek produži Uvjerljivo te pamte ljudi koje poznam Pitaju me koliko si sama, neka doznam Kiši čaj od metvice Ja još držim sredinu ljestvice Nedjeljom šutiš Televizija se pali ,gasi Na mene se ljutiš Držiš mi propovjed koja glasi: " Makni se ispred ekrana si, Ubojica iz serje je kao ti " Ćopilo me Bog te pita što, a nije to U stomaku kuva osjećaj i bol Zato pijem čaj od metvice i držim čvrsto sredinu ljestvice |
|
Puknit ću se bilin vinon da na nogama ne mogu stat A ti mi nemoj ništa govorit Nemoj pizdit i nemoj srat Proša san rivon i prolija pivo za Boba Marly-a Užica rizlu i povuka ćizu,lajnu bijeloga Bijelo je,bijelo je ,uvik je Zavidan san Ne mogu stat Bijelo je ,bijelo je, neka je Za «Hajduka» život ću dat E pa, Mi smo iz Splita i imamo šita za preseravat se Ona je sama, A njena mama ima bolje sise od nje Neko me prca sa livog krila Marijana srce,dodaj mi gun Bek neka puši centarforu, Delegat je ljubomoran Bijelo je, bijelo je,uvik je Zavidan san ne mogu stat Bijelo je ,bijelo je , neka je Za « Hajduka « život ću dat Corto Maltezze je brojao zvijezde iznad Splita 3 Uzea balun, Probija ga nogon, A balun odleti Kiša je pala , a moja mala hoda gola kroz grad Cura je pukla, Triba je obuć Kaže neki smrad Bijelo je,bijelo je, uvik je Zavidan san ne mogu stat Bijelo je , bijelo je,neka je Za « Hajduka « život ću dat Kraj |
|
Smišljao sam pjesme načitan i gladan
Cijedio sluz zbilje prožimajuć noći Budio se ružan,istinama svladan Podrtine tkao,mogo slabost smoći Do limunskih strava stizao sam lako Utiskivao u zvuke preludij i sramotu Na zabavama rulje trsio se mlako Klošario po djevi i prečuo divotu Slikao sam rječju stražarnice plačne Instrumente,živad,koprcanje zore Opisivah obijest,dobrotvore mračne Kocke razbacivah pod nabrekle gore Rasle su iz školjki bezoblične strofe Izvirivale iz puka,kozičave,smiješne Mjerio sam njima urarice i profe Bulaznio ih pulsom na časnike grešne Po ceduljama teškim urlikao sam slova Pisao na kukce i bradavice žena Opjevao vrijeme od studenog do krova U burad akvarela pretakala se mijena Stihovi su neki pobjegli da šute Krstarili do grča podvučeni snagom Sagnuh tik pred misli neutabane pute Darivah sebe pjesmom,zagipsanim blagom |
|
Zaista se nečeg bojim
To je ono što ne želiš reći Dio toga puta ja sam uspio preći Priprema,pozor,sad do nekad Kad smo bili na svijetu sami Nosio sam cvijeće tvojoj mami A kako sada stoje stvari S nekim drugim ti sve ovo kvariš Plaši li te što tako mlada stariš Sve što sada želim reći Radujem se tvojoj sreći Bez tebe ću dio puta preći Zasigurno mnoge boli Kad su sami , a ne bi htjeli Kad se nekog tako jako voli Ona je Napoleona Kada štiklom stigne cestu Publika plješće, udaraju zvona Ne znam šta je sada bolje Strah posvuda,mnoštvo boli Neuzvraćena ljubav najviše voli A još sam mnogo ljut na sebe Što ne mogu imat tebe Sudbina mi crnu vunu prede kraj |
|
Sve što misliš
Ja zaboravim Onda živim s tim Ti me sanjaš Ja se ne sjećam Takav bio je dan I gledam ljude kako prolaze Preziru cijeli svijet Iva nešto te ljutilo na licu mom A kad sam shvatio Zašto si kraj mene cijeli dan Bio sam radostan, miran, bezbrižan Prštao sam od sreće cijelu noć Mirisala si na ženu djevojko Jedan dio tvoga koraka Znam kud okreće Ti si jedina ispod oblaka koja me pokreće I sve je čudno Sve je uzalud Gradim sneni trud Iva ja sam te povrijedio Umirem zbog tog |
|
U ovom blogu cete iskljucivo vidjeti moje pjesme i moći cete poslusati par mp3-ca benda Mister NO.
Otkazana predstava Pitala si sto se s nama događa i da li imam vremena da te u oči pogledam Htio sam ti ruku uzeti Ti si se tiho bojala da je opet ne izgubim Ima li u ovom proljeću jos mjesta za nas? Losa drustva su nam uvijek na suncu stajala Otkazana predstava,zbog neuke publike Toliko je stvari među nama odjednom utihnulo Zar moji prsti na tvom licu sad gube smisao? Pod usnama jos čuvas lijeve poljupce Ponekad ih pronađem zataskane, bačene Pitala si zasto kiša uvijek padne subotom I da li imam snage da o svemu pričamo Prehladno je,malena,za dobar odgovor Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica Htio bih ti nesto reći Al neznam što osjećam Možda te jos volim, Možda sam ponosan |